Automobilizam 2dio

Alfa 149

Alfa 149 najavljuje novi dizajnerski izričaj talijanske kompanije, po uzoru na božanstveni 8C Competizione. Uz atraktivnu vanjštinu, kupcima će nuditi optimalnu kombinaciju sportskog i luksuznog.

Alfa 149 u prodaji bi se trebala pojaviti početkom 2009. godine, te konkurirati kompaktima iz takozvanog premium segmenta, poput Audija A3. Ovim modelom talijanski proizvođač namjerava privući klijentelu između 27 i 40 godina starosti. Nova Alfa bit će duga oko 4.3 metra, a budućim kupcima bit će ponuđena široka lepeza pogonskih agregata. Osnovni model nudit će 120 KS, dok će se na samom vrhu ponude naći GTA izvedba s integralnim pogonom i 265 KS. Prije predstavljanja nove 149-ice, Alfa će sredinom sljedeće godine predstaviti i svoj najmanji model Junior. Riječ je o automobilu koji će dizajnom, dimenzijama (oko četiri metra dužine) i cijenom od oko 20 tisuća eura konkurirati gradskim šminkerima poput Minija. Nakon dva atraktivna kompakta, Alfa planira predstaviti i novu 169-icu. Ova luksuzna limuzina naglašeno sportskog karaktera na tržištu bi se trebala pojaviti sredinom 2009.

Net.hr NOVOSTI Leteći tanjur kao vozilo današnjice Uskoro bi se moglo dogoditi da umjesto automobilom, autobusom ili tramvajem na posao stignete letećim tanjurom, jer je tvrtka Moller International započela proizvodnju upravo takvih letjelica. S njima će prometne zastoji postati prošlost. Dizajniran poput letećeg tanjura pod nazivom M200, letjelica lebdi tri metra iznad zemlje, postiže brzinu od 80 km na sat, a predviđena je za dvije osobe. Proizvođač tvrdi da ne postoji teren preko kojeg letjelica ne može prijeći barem što se cestovnog prometa tiče. Kreće se pomoću osam rotacijskih motora, a za stabilizaciju letjelice u zraku zadužena je elektronika koja kontinuirano nadzire brzinu i nagib. Ako bi M200 bilo vaše idealno rješenje za gradske gužve, problem parkinga i brzinu obavljanja obveza onda bi trebali pripremiti oko 90 tisuća dolara i naručiti svoj leteći tanjur. (vidiauto)

Vozili smo Jaguar XF

Kako nam je rečeno na domaćoj prezentaciji najnovije sportske limuzine s Otoka, Jaguar XF namijenjen je entuzijastima koji uživaju u automobilu. Njegova profinjenost i originalnost jak su adut na tržištu.

Dizajnerski i tehnički oslonjen na popularni coupe XK, Jaguar XF stigao je na hrvatsko tržište s cijenom od 418.850 kuna (57.716 Eura) naviše. Već prvi susret s nasljednikom S-Typea govori kako su u Jaguaru okrenuli potpuno novu stranicu. Novi model ne pokazuje osobine klasične marke, već modernog sportsko-luksuznog vozila prepunog najmodernije tehnologije. Osim bočne linije (nagib prednjeg i stražnjeg stakla u stupanj je identičan onome kod XK) s coupeom ga povezuju i 'škrge' iza prednjih kotača, te sportska prednja mrežasta maska. Raskid s tradicionalnim linijama je, kažu nam u Jaguaru, predstavljao rizik. O dizajnu je sve ovisilo, a prve reakcije govore kako se isplatilo kockati; u Europi je već rasprodana polovica planirane ovogodišnjen proizvodnje, a u Jaguaru Croatia po prvi puta formirana je lista čekanja. Ulaskom u interijer uviđate svu originalnost dizajnera i konstruktora. Oni su automobil predstavilo i kao živo biće s kojim vozač komunicira. Kao prvo, gumb za paljenje motora pulsira poput srca crvenim svjetlom, a nakon paljenja okreću se otvori ventilacije i uzdiže okretni gumb za komande automatskom mjenjaču, prvi takav u automobilskoj industriji. Kad tako automobil 'oživi' prepuštate se komforu potpuno u kožu presvućene kabine (serijski u svim modelima), te vrlo bogatoj opremi. Kombinacija kroma, metala, kože i drva vrlo je uspjela, a ako izuzmemo nešto manje mjesta od očekivanog na stražnjoj klupi za 496 cm. dugi automobil, sve ostalo je baš kako treba. Ergonomiji zamjerke nema ni u jednom elementu, a gorka lekcija koju su u Jaguaru naučili s X-Typeom rezultirala je time da u XF-u nema vidljivih elemenata iz najjeftinijih Fordovih modela. Tri su razine opremjenosti, Luxury, Premium Luxury i SV8 koji ide isključivo uz najsnažniji benzinski motor. Oni najizbirljiviji iz izloga dodatne opreme izabrati će vrhunski audio sustav Bowers & Wilkins snage 400w. Sav ovaj raskoš i raj za oči zaokruženi su sjajnim benzinskim i jednim dizel motorom, kao i vrhunskim ovjesom. Uvodni benzinski motor je trolitreni V6 stroj sa 238 KS i okretnim momentom od 293 Nm. S ovim motorom XF do stotke ubrzava za 8,3 sekunde uz krajnju brzinu od 238 km/h. Snažniji motor u ponudi je 4,2 litreni V8 koji razvija 298 KS i okretni moment od 303 Nm. To je dovoljno za ubrzanje od 6,5 sekundi i elektronski ograničenu maksimalnu brzinu na 250 km/h. Prava poslastica je nasnažniji benzinski model, već spomenuti 4,2 litreni V8 s prednabijanjem (Supercharged). S njegovih 416 KS i 560 Nm će Jaguar XF za sprint do stotke trebati 5,4 sekunde, uz također ograničenu brzinu na 250 km/h. Dizel je već poznat, nastao u suradnji PSA grupacije i Jaguara; 2,7 litreni V6 biturbo koji razvija 207 KS i 435 Nm pri niskih 1900 okretaja u minuti. Motor radi vrlo tiho i uglađeno, gotovo i ne primjetite da vam je dizelaš ispod prednjeg poklopca. S ovom opcijom ubrzanje iznosi 8,2 sekunde dok će pojuriti do brzine od 230 km/h. Uz sve motore u ponudi isporučuje se automatski šeststupanjski mjenjač sa shift-by-wire tehnologijom. Osim što je dizajnerski oslonjen na XK, tu treba spomenuti i ovjes, također iz tog uspjelog coupea. Prilagođen je ugradnji u limuzinu i zahtjevima koje će vozači ovakvog tipa vozila imati, dok uz najsnažniji model serijski stiže aktivni ovjes. Kako smo već spomenuli, ovaj Jaguar je po prvi puta kod nas napravio listu čekanja, kako zbog svih svojih sjajnih osobina, tako i vrlo korektno odmjerenih cijena. Na početku teksta spomenuta cijena od 418,850 kuna odnosi se na 3,0 V6 benzinski model sa Luxury opremom. Za dizelski model s opremom Luxury treba izdvojiti 433,300 kuna, dok top model, XF SV8 stoji 739.000 kuna do registracije.

Mato Pavličević U vožnji sa Anton Josipovićem Željko DERAJIĆ 14.04.2008 18:37 Pored boksa, velika ljubav u životu boksera Antona Josipovića, olimpijskog pobjednika u boksu 1984. godine, su automobili. Banjalučanin, koji je na najljepši način pronio slavu svog grada pobjedama u ringu, kaže da ono bez čega ne bi mogao zamisliti dan je auto. Kada bi još imao manji auto koji malo troši… Ali ne htjede ga sreća, kako kaže, već nedavno nabavi BMW 750, proizveden 1988. godine, koji u gradskoj vožnji troši više od 15 litara na 100 kilometara na čas. "Srećom da imam dosta prijatelja koji drže benzinske pumpe, pa nekada mogu i da natočim na kredit. Ali BMW je jako dobar auto mada ne bih rekao da ga volim najviše", priča Josipović, dodajući da je ipak njegov favorit mercedes. Sjećanja na prvi auto Anton je do sada promijenio na desetine automobila, ali se uvijek sjeća prvog auta koji je imao. Bila je to tojota korona koju je kupio od ušteđevine i podignutog kredita. "Pred kraj sedamdesetih godina je bilo jako teško kupiti automobil, ali sam uspio uštedjeti. Moglo se kupiti samo na licitaciji. Radio sam puno i na kraju sam digao kredit i kupio svoj prvi auto", sjeća se Anton. U toku svoje vozačke karijere nije bio učesnik težih udesa, ali je nažalost imao priliku da vidi neke gdje je bilo nekoliko mrtvih što, kako kaže, čovjeku ostane urezano u pamćenje. Sjeća se događaja iz Gorskog kotara kad je jednom prilikom izbjegao gotovo sigurnu smrt. "Vozio sam, čini mi se, džip pajero. Nekoliko kilometara sam išao za šleperom", priča Josipović, dodajući da je na jednoj nepreglednoj krivini krenuo da ga pretiče kada je primijetio mu u susret dolazi autobus. "Jedva sam uspio da se uvučem ispred kamiona, ali sam mu od siline udara razbio lijevi žmigavac. Stao sam i izašao iz auta. Kada sam upitao vozača kamiona koliko košta šteta, samo mi je rekao da je sretan što sam ostao živ", prisjeća se Anton. Radoznalost ga je navela i da proba brzu vožnju. U Italiji i Njemačkoj vozio je i do 300 kilometara na čas. Isprobao je lambordžini, ferari, ali shvatio je da mu to ne predstavlja zadovoljstvo. "Svaka vožnja preko 160 kilometara na čas je brzina pri kojoj vozač ne vlada situacijom", tvrdi proslavljeni bokser. "Ne volim kukavice i plašljive ljude jer to najčešće dovodi do tragedija. Takođe bih bio rigorozan kod dodjele ljekarskih uvjerenja i uveo bih obavezan psiho-test. Smatram da neuračunljivim ljudima, kao ni živčanima, nije mjesto za volanom", smatra Josipović. Deset godina vozio bez vozačke Zanimljivo je da je 10 godina vozio bez vozačke dozvole. Kada je 1979. godine otišao da polaže vozački ispit, Anton je imao nekoliko grešaka na pismenom, pa je morao na usmeni. Nakon što je pao prvi put trebalo mu je 10 godina da ponovo izađe na polaganje. "Kada sam te 1979. godine otišao na polaganje imao sam utisak da me je komisija namjerno oborila i bila me je sramota. Nakon 10 godina sam već bio iskusan vozač i nije bilo problema prilikom polaganja. Položio sam iz prve", kaže on. Tvrdi da mu nedostatak vozačke dozvole nije bio problem da prokrstari cijelom Evropom. Imao je susreta sa "momcima u plavom" više puta. Uvijek je bio razuman i nije se ljutio na njih. Kako kaže, oni su radili svoj posao, a on svoj. Najviše je upamtio slovenačke policajce sa kojima nije bilo priče. Kada oduzmu isprave - nema podizanja bez para. Naplaćao se puno kazni i to ga je naučilo pameti. Čak ni to što je slavni bokser nekada mu nije bilo od pomoći. Anegdotama nikad kraja... Tokom vožnje Anton je upadao u razne dogodovštine. Jednom prilikom je pola sata vozio po kružnom toku u Parizu, a tri sata je tražio izlaz iz Budimpešte... "U Evropi se na većini raskrsnica umjesto semafora nalaze kružni tokovi. Nikad neću zaboraviti putovanje u Pariz prije nekoliko godina. Kao gost od menadžera sam dobio renoa 5 turbo. Prava mašina! I tako sam krenuo u razgledanje grada i odem da pogledam Trijumfalnu kapiju... Upao sam u kružni tok i trebalo mi je pola sata da se izvučem iz njega", prisjeća se on. Takođe se sjeća i puta u Budimpeštu. Putevi u jako lošem stanju, noć, a putokaza nigdje. U grad je ušao u četiri sata ujutro, a izašao u sedam. "Nisam znao gdje se nalazim. Mislio sam samo da je kod nas loše obilježeno, ali sam pogriješio. Čak imamo bolje puteve i putokaze i od Albanije, Rumunije pa i Mađarske", dodaje on. Pored toga što voli dobre puteve, Anton je pobornik sigurnih i udobnih auta. Pored BMW-a kojeg trenutno vozi, voli i mercedes. Prema njegovom mišljenju, mercedes je najbolji auto. Tri godine je imao mercedes kupe 320. "Ja sam pobornik sigurnosti, udobnosti i performansi. Volim velike automobile koji su udobni. Neostvarena želja mi je benkli, ali s obzirom na to da je finansijska situacija kod nas jako teška, ne vjerujem da će mi se želja ostvariti", kaže Josipović. Veliki je ljubitelj oldtajmera i planira da sebi kupi dva ili tri. To će odraditi, kaže, kada bude u strogoj penziji. Nailazio je u Švajcarskoj na klubove ljubitelja automobila i to mu se jako svidjelo. Održavanje oldtajmera mu se najviše sviđa jer će tada više biti druženja sa prijateljima, izleta, putovanja… "Nekada se lijepo živjelo i putovalo. Sjećam se da smo išli na more s pet-šest auta ili kada smo išli na takmičenje u Novi Sad. Oko 500 ljudi u 200 auta krene iz Banjaluke, nakon meča prespavamo tamo i vratimo se. Bila su to lijepa vremena", zaključuje svoju "vozačku priču" Anton Josipović.