| Najopasnije ceste svijeta | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Sjesti za upravljač automobila mnogima je nezamjenjiv način putovanja. Postoji posebna skupina ljudi koji sigurne asfaltne trake zamjenjuju offroad vožnjom. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
U Kaliforniji je, na primjer, izuzetno popularna vožnja pješčanim predjelima uz obalu Pacifika. U Hrvatskoj je popularan Velebit. No, postoje ljudi koji putuju ne kroz prirodu, nego po opasnim cestama. Kao što je san svakog planinara doći do Himalaje, tako i takvi vozači imaju ceste po kojima je vožnja jednaka himalajskome penjačkom pothvatu. Nema automobila ni terenca koji na takvim cestama može jamčiti sigurnu vožnju, a surovi reli Paris – Dakar dječja je igra u usporedbi s vožnjom po tim cestama. Lista najopasnijih cesta svijeta koja privlači sve avanturiste ima tri imena. Bolivijska cesta smrti
Na prvom je mjestu cesta u Boliviji koju zovu Sjeverni Yungas, koja prolazi bolivijskim dijelom Anda. Duga je 70 kilometara i ide od La Paza do mjesta Coroico. U tih 70 kilometara cesta se spušta za 3600 metara nadmorske visine, a sastoji se od uskih zavoja ispod kojih se nalaze ponori. Široka je samo tri metra, a izgradili su je zatvorenici 1930. godine. Jedan pogled prema ponorima dovoljan je da svakom normalnom čovjeku oduzme bilo kakvu želju za putovanjem. U nekim godinama na toj cesti gine jedan čovjek dnevno, a u boljim godinama broj žrtava je manji – 200 poginulih. Nema šanse da se na toj cesti dva vozila mimoiđu, a ipak je to glavna prometna veza kojom prometuju ne samo automobili nego i autobusi i kamioni. Kad padne kiša, što se događa često, cesta se pretvara u uski trak blata uz rub ponora. Naravno, nema asfalta. Na pitanje kako onda voze nema odgovora, jedini odgovor mogao bi biti broj poginulih. Svatko tko se uputi u vožnju Sjevernim Yungasom može se slobodno zapitati – hoću li ja biti taj koji će se danas survati u provaliju i poginuti? U srcu Sibira
Na drugom je mjestu cesta koja kroz Sibir vodi do Jakutska. Autor ovih redaka imao je priliku uvjeriti se u surove sibirske vremenske prilike. Nema asfalta koji može izdržati sibirske zime i ljeta. Iako mnogi Sibir vide isključivo kroz idilične slike bijelog snijega, nije baš tako jer Sibir ima i svoja ljeta, te kratka, ali neugodna proljeća i jeseni. Zimi se cestama uglavnom ne prometuje na duže staze. No, nije problem samo snijeg. Vožnja automobilom po snijegu nije nemoguća, osobito kad je riječ o velikim, utabanim snježnim naslagama. Ali kad se goleme količine snijega počnu otapati, pa to zaliju silne kiše, vožnja cestom prema Jakutsku postaje prava lutrija i sličnija je Magellanovu putovanju. Cesta se pretvara u golemu, blatnu kaljužu. Što se nalazi ispod blata, je li to golema rupa dugačka dvanaest metara i duboka dva, tri, vozač doznaje tek kad naiđe na takvo mjesto. Sibir je golemo prostranstvo i u njemu ništa nije malo, a takve su i rupe na cestama.
Temperaturne razlike, do -40 C° u zimskim mjesecima te do +40 C°, koliko se živa penje u kratkim ljetima, prevelike su za bilo kakav asfalt. Kad se snijeg otapa, voda pronađe pukotine na cesti te razbija asfalt i stvara rupe. No, sibirske su hladnoće takve da se u proljeće ne otopi samo snijeg nego i veliki sloj tla. Jednostavno je nemoguće postaviti asfaltni sloj na čvrstu podlogu jer takve podloge nema. Čovjek je tu bespomoćan. Uobičajeno je ostati zaglavljen u blatu na Jakutskoj cesti tjedan, dva. Nesreće i pogibije uzrokovane propadanjem u blato na njoj su stalne. No, drugog puta nema. Jakutija je inače dio Sibira s golemim nalazištima dijamanata, vjerojatno većima od onih u Južnoj Africi. Priroda kao da ne želi da se ti dijamanti vade iz njezinih jedara. Na bridu planine Taihang
Pogled na cestu koja vijuga usječena u okomite stijene planine Taihang u Kini izaziva misao kako je to neki iluzionistički trik. Opišete li nekom građevinaru tu cestu, prvo će reći kako je to nemoguće, a kako ništa nije nemoguće, reći će kako je to apsolutna ludost. Ludost ili ne, cesta je usječena u planinu, u njezine okomite stijene, i izgleda poput umjetničke intervencije u prirodi. Kao sve takve ceste, ni ta nema širinu koja bi jamčila sigurnost. No, kad se gradi na takvome mjestu, široka je cesta nedostupan luksuz. Dugo je to bila jedina veza ljudi koji žive u tim planinama na sjeveru Kine s ostatkom svijeta. I sela su izgrađena od kamena, jednako kao kamena cesta usječena u kamen planine. Taj dio Kine ima sačuvanu prirodu i popularan je kao ekološko izletište, ali sve više i skijaško, za nove generacije Kineza koji razvijaju moderne oblike zimskog odmora. Kroz planinu je izgrađen veliki tunel kako bi normalna cesta omogućila razvoj turizma, no stara cesta, usječena u planinu, i dalje je izazov za ljubitelje adrenalina i volana. Izvor: Travel
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |
Prodaja polovnih automobila i dijelova,uvezenih iz EU.Kontakt,E-mail:automarincic@gmail.com
недеља, 27. јануар 2008.
Putovanja
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)



















0 коментара:
Постави коментар